The winner takes it all

…filmići, iliti video materijali su obično sastavni dio mojih prezentacija. Obzirom da sam oduvijek voljela biti drugačija, onda to „drugačije“ volim provlačiti i kroz ono što radim, pa čak i kad se radi o ozbiljnim stvarima kao što je Shorex (prodaja izleta na cruiserima – fyi – čitaj prvi dio ove priče ako želiš saznati više / skužit ostatak teksta jer ovo je nastavak priče iz Miamija).

Kad se radi o stvarima kao što su brojke, (koje su mi pak oduvijek mrske, osim ukoliko nisu izražene u plusu na mom bankovnom računu) tada takve i ine slide-ove s grafikonima i hrpom informacija koje (ne)realno malo koga zanimaju (osim onih kojih se najviše tiču), volim uljepšati s fotkama, bojama, pokojom doskočicom, izrekama poznatih (najčešće već pokojnih) mudrih ljudi, ali i stihovima nekih pjesama. U ovom slučaju je izbor pao na Abbu i njihov mega hit, vrlo prigodnog naziva „The winner takes it all“.

Vozim se prema aerodromu i šaltam stanice. 6 ujutro je, a na radiju svira Abba i pogađate koja pjesma. Čovjek kad želi, u svemu vidi znak. Ja naročito. Razvuče mi se osmijeh duž cijelog lica i na krilima taktova poznate švedske pop-grupe, dva sata kasnije poletim za Miami.

DAN D

Budim se. Sređujem. Ekstra! Vidim i kolega Deker je na dan D ekstra zriktan. Dobar smo tim – i vizualno. Stižemo na „mjesto zločina“. Po prvi puta upoznajem „glavne igrače“ naše konkurencije. I oni su zriktani. Neobično sam mirna i opuštena, a još sam k tome i jedino žensko među prisutnima. No, ja ću u tome uvijek vidjeti samo svoju snagu. Možda je pravi razlog moje staloženosti činjenica što sam u tom trenutku saznala da ću prezentaciju, umjesto 200-tinjak, držati ispred svega 6-ero ljudi. Nisam mogla razabrati je li to dobro, ili loše, ali mam mi je bilo lakše. Doduše, to je značilo da se radi o svojevrsnoj komisiji i samim donosiocima odluke, pa su time bile i veće šanse da će SVI POZORNO slušati.

Ispisana prezentacija non-šalantno leži na stoliću. „Igrači“ je promatraju i pokušavaju zaviriti…

  • „Mogu li je pogledati?“ – konačno se ohrabri jedan.
  • „Ne možete“ – odgovaram odrješito, ali uz obavezan osmijeh (sastavni dio svake prezentacije, naročito one osobne)
  • „Zašto? Pa ja ću Vama rado pokazat svoju“
  • „Oprostite, ali mene ne zanima Vaša prezentacija“

— šok i vjeverica

  • „Dopustite da Vam ipak pokažem svoju“ – gosp. Igrač ne odustaje i otvara PowerPoint na svom mobitelu.
    Slavodobitno vrti slide-ove i nastavlja: „Evo, vidjeli ste moju prezentaciju, mogu li sada konačno vidjeti Vašu?“
  • – „Gospodine Igrač, moje NE znači NE, ali obzirom da sam ja ipak kraljica prezentacija, otkrit ću Vam samo da je manje bitno što piše na slide-ovima, daleko je važniji način na kojih ih osoba prezentira. Na kraju krajeva kod mene Vam u svemu i uvijek vrijedi jedna dobra stara parola – nije važno ŠTO je netko rekao, nego TKO je rekao.“

    — i čovjek umre od znatiželje…

Bliži se 15 sati, termin održavanja prezentacije, a mene lagano oblijeva hladan znoj i počinjem ozbiljno razmišljati o hara – kiriju. Ali nema te treme koju za početak ne bi mogla razbit jedna đekica – dupla. Eksam i ulazim u konferencijsku dvoranu. Rukujem se sa šestero veličanstvenih i mislim si „a sad il’ pukovnik il pokojnik“. Cijeli prizor vraća me u „školske klupe“ i zaista sve djeluje kao komisijski ispit, odnosno obrana diplomskog, o d n o s n o štres na n-tu.

Osvrćem se po dvorani i gledam gdje su zvučnici i sav onaj „high-tech“ koji očekuješ da će te dočekati u Americi. Na momente mi se čini da sam možda ipak završila u Donjem Čutkovcu, jer ništa ne radi. Ne očitava hard-disc na kojem je cijela prezentacija, zvučnici ne postoje osim onih na laptopu, a slideove moram šaltat također sa samog laptopa umjesto s onog nekakvog malog „daljinskog“. Predsjednica komisije nam savjetuje da ne gubimo više vrijeme na pokušaje instalacije, jer imamo ravno 45 minuta, te da će nam 5 minuta prije isteka vremena signalizirati da prezentaciju privedemo kraju.

Dio prezentacije dotiče se, između ostalog i naše ponude izleta koja se, naravno, odnosi i na biser Jadrana. Već i ptice na grani znaju kako se u Dubrovniku snimao Game of Thrones, pa ne čudi da se u našoj turističkoj ponudi našao izlet koji goste vodi u razgledavanje lokacija na kojima je snimana najgledanija serija današnjice.

No nakon što se Darth Vader prošetao Stradunom, rekla bih da su Igre prijestolja „so last season“.


Foto: Davor Puklavec/PIXELL

Informacija da će Dubrovnik ponovno postati kulisa za snimanje najpopularnije filmske sage, stigla mi je kao naručena, svega nekoliko dana prije održavanja prezentacije. Osim samih Dubrovčana, MINT-a, HTZ-a, ma Hrvatske u cijelosti i ja sam u toj priči vidjela svoju korist. Pardon, našu. Iako nisam fan ni Game of Thronesa, a još manje Star Warsa, i iako nisam pogledala niti jedan nastavak navedenih serija, barem znam tko je Yoda.

Ne samo da znam, imam čak i igračku koju sam jednom prilikom dobila u Happy Mealu. Posebnost ovog mog Yodice je ta što ti taj mali zeleni lik odgovara na pitanja kad ga dobro promućkaš. Na poleđini male statue nalazi se kružić koji vrti moguće odgovore:

Yoda, hoće li preza proć dobro?
– Pitaj kasnije.

i „may the force be with me“, jel?

I tako je Yoda otputovao sa mnom u Miami. Čak sam ga stavila u ručnu prtljagu, od straha da se ne izgubi negdje po aerodromima, pa da ne prisustvuje prezentaciji gdje bi bio počasni gost. Naime, kako sam na početku navela, sve što radim mora jednostavno biti drugačije od ostalih i odskakati od mase, pa sam tako došla na ideju da ću prilikom držanja prezentacije ispred tih 200-tinjak ljudi sigurno naići na jedno barem pet do šest Star Wars fanova, s kojima ću napraviti mali igrokaz postavljajući im pitanja, na koja će im / nam onda Yoda odgovarati.

I što se dogodi?

Umjesto šest fanova, ja dobijem pet žena i jednog muškarca koji je začudo također sa Star Warsima na „Vi“, a koje su šanse da ove ženskice gledaju nekakve čudne likove koji mlatare s nekakvim crvenim i zelenim svjetlećim šćapima? Ali nedam se smesti i nastavljam im objašnjavati kako se u Dubrovniku upravo može vidjeti Darth Vadera kako ispija kavicu na Stradunu, dok Stormtrooper kupuje mandarine na pijaci.


Foto: Davor Puklavec/PIXELL

Smijulje se i zabavlja ih vjerojatno sama vizualizacija tog prizora, no procjenjujem kako bi uključivanje Yode u live prijenos sad ipak bio malo too much. Pada mi na pamet ideja da ga po završetku prezentacije poklonim jedinoj ženi koja je od svih prisutnih istinski fan Star Warsa. Odustajem jer pretpostavljam da bi se to protumačilo kao mito i korupcija. Ma jok, jednostavno ga ne želim dat jer to je ipak MOJ Yoda, a ja uvijek imam neko pitanje za njega.

Samohvala je najgora hvala, pa ne namjeravam pisati hvalospjeve na račun naše prezentacije, koja je je ruku na srce i bez imalo lažne skromnosti bila „pravo osvježenje u moru klasičnih power-point prezi“ ( – barem su nam tako šapnule neke ptičice na grani 🙂 ) S time se složio i Yoda, jer kad sam ga pitala „jel’ preza dobro prošla?“, odgovor je glasio:

Ne znam jel’ naša Uprava mućkala Yodu, ali kad mi je kolega Deker pročitao mailove zahvale za naš rad i doprinos na ovom velikom projektu, koji je možda malen korak za čovječanstvo, ali velik za našu tvrtku i najveći za mene osobno, sjedeći u foajeu hotela u čije smo naslonjače sjeli nakon američke egzekucije, doslovce su mi navrle suze na oči.

Kad bi se vizualno mogao dočarati taj osjećaj, izgledao bi kao jedan od onih isječaka iz dokumentarca svjetski poznatih sportaša koji su osvojili zlato na Olimpijadi. Evo kopam po youbitjubiju ne bih li vam što zornije dočarala taj osjećaj za feeling, no to što je toga trena kolalo mojim venama još uvijek nije kamerom zabilježeno, ali zato postoji jedna pjesma, koja bi to mogla najbliže opisati. Klikni i slušaj.

Malo je u životu tako snažnih emocija kao što je osjećaj ponosa, naročito onog iza kojeg stoji rad i trud, neprospavane noći, borbe s vjetrenjačama i Golijatima, godine dokazivanja… drugim riječima – put preko trnja do zvijezda.

Eh, ali što kad ti zvijezde više nisu dosta, a mjesec ti se osmjehuje iza ugla?


The winner takes it all
The loser standing small
Beside the victory
That’s her destiny 

Ostavite komentar

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s