Tvornica velikih očekivanja

Drage moje dame, ukoliko ste naumile upoznati princa, najbolje je da krenete u šumu i to po mogućnosti na neosedlanom konju. Upravo je tamo Pepeljuga srela svog Princa Čarmera…barem je tako prikazano u filmu nastalom prema opće poznatoj bajci o djevojci koja je svojom dobrotom, skromnošću i hrabrošću ostvarila svoj san.

Dotičnu Disneyevu bajku sam otišla pogledati u kino sa svojom Špeksy i i Šišom, i bila vrlo iznenađena kad sam umjesto djevojčica i osnovnoškoljkica ugledala žene naših godina (cca 30 +/-) i „ljubavne“ parove!

Još mogu donekle shvatit cure koje maltretiraju svoje dečke da idu s njima u shopping (a to razumijem samo ukoliko peglaju njihove kartice), ali furat dečka na Pepeljugu….ka’e s glavom?!

Ukoliko mu je cilj da te odvuče u krevet i Pepeljuga je opcija, tako da je njegova strategija jasna i što se njega tiče u potpunosti opravdana. Žrtvovat će se pod motom „umri muški“, i umjesto da kao pravi alfa mužjak gleda B.Willisa, neku pucačinu ili bar švedski ackijski, on je u ime svoje misije uložio 2 sata zijevanja i kolutanja očima.

And what’s your excuse?! Ako si to napravila s umišljajem da će on na taj način konačno shvatiti kako da te tretira k’o princezu ili odvede pred oltar– zaboravi! I neeee, nisam ja od onih koje razbijaju balončiće iluzije i bacaju crnjake jer su ružne i čangrizave babe bez frajera….nego jednostavno postoje neki ljudi, trenuci, stvari i događaji koji ne trebaju nužno biti povezani s tvojom „boljom“ polovicom.

Za to služe tvoje frendice, sestre, sestrične i ostali ženski rod koji će i u 30-tima uzdisat i rastapat se na ljubavne prizore kao kad im je bilo 7, baš kao što su dva tjedna ranije uzdisale na bičeve i onu soft S&M varijantu iz 50 nijansi sive.

Jedino muško koje vrijedi vidjeti na prikazivanju takvih filmova su očevi sa svojim klincezama. Nitko to ne zna bolje od mene, jer dan danas pamtim dan kad je Lion King stigao u naša kina. Bilo mi je nepunih 8 godina kada sam konačno dočekala taj crtić, a onda se moja mama razboljela i nije me mogla voditi u kino.

Taj zadatak je morao preuzeti tata koji ne samo da me tog dana odveo u kino, nego je morao i podmititi kartodrapca da nas pusti na pomoćna sjedala / sjedala za osoblje – jer su naravno sve karte bile rasprodane…a dijete želi (čitaj MORA) gledati crtić. Ronili smo suze i tajo i ja, jer za vas koji ne znate – u crtiću pogine tata lav.

Moj lav je još uvijek hvala Bogu živ i zdrav, i iako više ne stanujem u njegovoj džungli, on će zauvijek biti moj kralj.


Foto: Lion King, IMDb

No vratimo se na Princa i Pepeljugu. Dakle, ne čudi me prosjek godina koji je gledao dotičnu bajku na velikom platnu, jer to je upravo generacija koja je odrasla na pričama o tim dobrim i poštenim curama koje su se dočepale kraljevstva na način koji se zaista još spominje samo u knjigama i viđa jedino na filmovima. Ili mi je nešto promaknulo?

Čisto sumnjam, jer današnje djevojčice gledaju Winxsice. A urbandictionary.com tumači izraz Winxs ovako:

„Women with Income and No Kids, Used to define a segment of Gen Y. For example: a member of WINKS would be a single women born in 1979 who has a professional job and is making finacial decisions without the assistance of a spouse or partner“

– I rest my case.

Ok, nisam gledala taj crtić, ali sam čula od nekih svojih poznanika da današnje curice žele biti upravo one – Winksice….i sve više slušam priče kako uletavaju svojim starcima s idejama o povećanju grudi, liposukciji, ekstenzijama i inim estetskim korekcijama i dodacima…a ja nekak ne pamtim da si je Trnoružica napumpala cice, Snjeguljica povećala čube, a Mala Sirena paradirala u školskom šosiću/minjaku.

Današnje klinke ne odrastaju na ideji da će jednog dana doći princ na bijelom konju i odvesti je u svoj dvorac gdje će živjeti sretno do kraja života. Jedino što je danas od svih tih priča ostalo je samo ona uvodna rečenica „once upon a time…iliti bilo jednom davno…“ i tu svaka priča završava. Možda bolje za njih…

Jesu li upravo bajke krive za naše visoke kriterije, velike ideale i još veća očekivanja?

Ne znam za vas, no ja sam odrasla na svim tim pričama, princa još uvijek ni za lijek, pa čak ni konja kojeg bih makar unovčila, a kriterije ne mislim spustit ni pod cijenu da zauvijek ostanem sama. Tu sam jednostavno sklona gledati ljubav i svog potencijalnog partnera/princa kroz Zakon ponude i potražnje: 

Zakon ponude i potražnje je ekonomski model određivanja cijene na tržištu. Zaključak modela je da će u tržišnoj ekonomiji jedinična cijena za određeno dobro varirati dok se ne smiri u točci gdje će količina koju zahtijevaju kupci (po trenutačnoj cijeni) biti jednaka količina isporučenoj od strane proizvođača (po trenutačnoj cijeni), što rezultira  tržišnom ravnotežom cijene i količine.

I sve se na kraju svodi na ravnotežu…

U tom slučaju ne treba poljubiti 100 žaba da bi došao do princa, kao ni tolerirati ponašanje princeze na zrnu graška, da ne bi na koncu završila kao Djevojčica sa šibicama. Ali ako već moram birati, radije bih da mi Disney kroji bajku, nego Andersen.

O kojoj god “tvornici velikih očekivanja” se radilo, iz svih tih bajki ipak možemo iščitati neke poruke, koje vrijede i u stvarnosti…
nekoć davno / danas / sutra – i happily ever after….

PEPELJUGINIH TOP 5:

1. tko traži taj nađe iliti strpljen spašen – u prijevodu – frajer koji te stvarno želi, okrenut će nebo i zemlju da dođe do tebe, jer kao prvo muškarac je, a samim time je lovac, stoga mu dopusti da uživa u toj svojoj ulozi, jer ako nema potrebu „ići od vrata do vrata kako bi saznao tko je vlasnica cipelice“, to je očiti znak da njegov interes za tebe i nije toliko velik, stoga kreni na drugu žabu, pardon, princa.

ps. to ne znači da kad izlaziš iz njegovog stana ostavljaš svoju štiklu na njegovom stubištu!! 😉

2. možda ne vjeruješ u dobre vile, ali u stvarnosti su to zapravo – tvoje prijateljice. Jasno da ne možeš od njih očekivati kako će ti, kad si u depri, servirati zlatnu kočiju (čitaj BMW) i otpratit te na bal (čitaj Mile voli Disko) gdje te čeka tvoj frajer iz snova (čitaj Metju Mekonahi)…ali one će biti tu kad budeš plakala i cendrala čak i onda kad tvoja drama nema veze sa zdravim razumom. One nemaju čarobni štapić, ali imaju bocu vodke…i Bibbidi Bobbidi Boo! – natjeraju te da se središ i odeš s njima van tulumarit…a sutradan zajedno lječite mamurluk i ostale popratne bolesti…i baš te briga, jer i ti imaš svoju dobru vilu i kutiju aspirina!


Foto: someecards.com

3. dobrodošli u restoran KARMA – ovdje nema jelovnika, svatko dobije što zaslužuje: koliko god te ljudi maltretirali i gazili…lijepo ih pogladi po glavi…
čekićem… ali samo u svojoj glavi…jer baš kao što poslije sunca dođe kiša, i ljudskoj gamadi odzvoni…kad – tad…A ako imaš sreće – imat ćeš i priliku vidjeti kad im karma pozvoni na vrata…


Foto: Cinderella, IMDb

4. Oprosti – ne zato što netko zaslužuje tvoj oproštaj, nego zato što ti zaslužuješ svoj mir.

5. par dobrih cipela ti zauvijek može promijeniti život 😉

Foto: Cinderella, IMDb

 

Ostavite komentar

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s