31.12.2015. malo prije nego li je otkucala ponoć, odlučila sam da je 2016. „moja godina!“, a jedan dio želja i pozdrava vezanih za uspjeh na svim životnim poljima, svakako se odnosilo i na moj posao. I stvarno, kako je godina počela, tako se sve više naziralo svjetlo na kraju tunela… dugog, mračnog tunela zvanog 2015. godina. Ta je udarala po meni iz svih oružja…
A onda sam i ja dočekala svojih „5 minuta“… Nastavi čitati “Mala bara puna krokodila”
Scena 1, pokušaj 2.
„Hello, do you have a table reservation?“ Neda mi se izmišljat topla voda pa odgovaram kratko „No“…s najtoplijim mogućim smiješkom …Pojavljuje se neka ženskica s popisom i šapće gorili na uho da nas pusti. Ulazimo u klub, a prvo što ugledamo na vratima je čovjek od 2 i pol metra, dok tri metra dalje pleše patuljak na mjestu koje je obično rezervirano za go-go plesačicu. Prilazi nam Nastor – jedan od domaćina i izražava nam dobrodošlicu u klub Cirkus! (no shit Sherlock!)
Prihvaćam Namirovu ponudu i javljam se njegovom prijatelju… Gospodin Zahid malo teže govori hrvatski, ali uspijevamo se sporazumjeti …Poziva nas da se pridružimo njemu i njegovim prijateljima na večeri i objašnjava kako će po nas poslati svog šofera. Vicko je navukao na sebe jedinu košulju koju je imao u koferu, a ja dugu bijelu haljinu koja je pomalo djelovala kao vjenčanica. Pa nek’ je, tako da sam odmah spremna ako naletim na željenog šeika. Nabacujem smeđe-zlatni remen da ipak koliko toliko ubijem tu mladenku na/u sebi. Spuštamo se u lobi hotela, a lica ponovno uprta u ove dvije karikature. Više nikome nije ništa jasno, jer nam je ovo već treća odjevna kombinacija u istome danu… Ujutro u kupaćima, predvečer s beduinskim maramama i za kraj mladenka s nekom čudnom pratnjom u trapericama i tenisicama.
Dora Pandora 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.