Teško je biti sam, no još je teže kad si s nekim pored koga se osjećaš kao da si sam. Zapravo, kad bolje razmislim, ne trpim ljude s kojima nikad ne znaš na čemu si. Ne, nisu to oni koji nit smrde nit miriše, nego oni s kojima je stalno nešto povuci – potegni. Borba!

Otprilike kao i kad trebaš svezati savršen rep, a ne ide, a ti uporno, sve dok ne poludiš i izađeš iz kuće raščupana. Ne treba ništa silovati pa niti TE ljude.
Treba ih jednostavno pustiti…
Na miru.
Ili da odu.
I to je opcija.
Jer i noga u guzicu je korak naprijed.

Ali što kad napraviš 5 nazad i to samo zato da ne budeš „sam“?

Čemu, kad je ideja svakog odnosa nešto što bi mogli svesti pod zajednički nazivnik i nazvati partnerstvo. O braku neću, jer još nisam imala tu čast biti nečija žena i imati pored sebe nekoga tko bi imao čast predstavljati se kao moj muž. Ne, ne želim ulaziti u tu sferu koja je bez daljnjega priča za sebe. Da bi uopće do iste došlo, a da bude kvalitetna, e onda dolazimo na ovaj moj dio balade u kojoj treba povesti računa o tome da se ne gubi vrijeme s osobama koje nisu u stanju funkcionirati recipročno.

Ja recimo funkcioniram, DVOSTRUKO recipročno.

Jasno da polazim od sebe, ali vidite, samo za na primjer, kad me netko tretira lijepo, ja ću za tu osobu biti u stanju doseći i najviše planine. Kad me se tretira loše, bit ću u stanju iste te planine srušit nekome na glavu. Prilično jednostavno, zar ne?

„Život je kratak“ – koliko često ste čuli tu floskulu? Ali ona je i više nego točna, a da pritom nisi ni svjestan koliko će zapravo taj tvoj život zaista biti kratak. I čemu onda to neizvjesno, a toliko dragocjeno vrijeme tratiti na nekoga tko ne cijeni što bi se ti za nju ili njega bio u stanju „popeti i na Mt. Everest“. Ma bolje ti je onda da šećeš sam i uživaš u pogledu kad konačno stigneš vrh.

A zamisli tek kad nađeš tu osobu (ako imaš sreće i više njih) koji se pentraju s tobom…

I GLE PREOKRETA!

… a na tom krvavom putu – „do gore“ – dijele s tobom i crne i svijetle sate, dobro utabane pute ali i one na kojima sjednete i napravite mali „piknik“. Jer put je dug.
Žedan si? E oni dijele i jednu kap usred pustinje…
Jer imate zajednički cilj. Stići. Do vrha.
Hoćete li? To je manje bitno, jer oni hodaju uz tebe. Spotakneš se, a oni te pridrže. Bodre. Ali i VICE VERSA.

E to je recipročno!

U životu cijeni svaku osobu koja te ima volje upitati ono jednostavno – kako si? I to zato jer je stvarno zanima kako se osjećaš. Koja će se radovati s tobom kad si sretan i koja će ti brisati suze onda kad ih malo tko bude imao volje gledati… samo kako padaju, a kamo li slušati koji je razlog njihovog nastanka.

Jer tko danas ima vremena i empatije za TVOJE probleme pored mora vlastitih? Jel…

To ne znači da treba ohrabrivati i crpiti energiju na okorjele mizantrope i one pijavice koje bi vam i život isisale da mogu. Ne! Njih izbjegavajte u širokom luku. Oni trebaju savjetovalište ili barem svako tol’ko čvaknut koju žutu ili plavu tableticu.
#chillpill

Ja govorim o svakodnevnici koja je satkana od lijepih i manje lijepih (da ne kažem gadnih) trenutaka. E onda nastupamo mi – recipročni.

Teško je meni, teško je tebi. Pa hajde da skupa podijelimo taj teret. Lakše je.
U dvoje.

Ali ako ćeš uz svoj teret morat preuzeti i njegov/njezin/njihov, vrlo je izvjesno da ćeš završiti kao i u Ezopovoj basni „konj i magarac“.

                   Foto: http://www.duhoviti.com/basne-za-decu/ezopove-basne-konj-i-magarac.html

Pogodio me danas taj MAGARAC.

Ali neka, zahvaljujući njemu na svijetu nastane barem jedna nova basna, jedna nova priča. Ova je moja.

Pouka?

• Netko ti se osmjehnuo? Uzvrati osmijehom.
  
• Jutro je. Poželi dobro jutro, čak i onda kad vani sjekire padaju. Jer uz tebe one mogu biti i roze.
• Noć je. Poželi laku noć. Nema zvijezda? Kako nema, kad moja najljepša čita ovu poruku.
  (treš? pekmez? patetika? Ma bring it on!!!)
• Gladan si? IdemO jesti. Što? Nevažno. S tobom sve ima bolji okus.
• Udijeli mu / joj / kompliment onda kad misliš da bi i ogledalo popucalo da ugleda njegov / njezin / odraz.
• Teško ti je? Urlaj! Plači! Vrišti! Reci sve što te muči jer još nitko nije naučio čitati misli.
• Treba ti samo tvojih „5 minuta“, bijeg od svih i svega, pa i tvoje recipročne polovice?
  – Uzmi ih punim plućima, jer držiš li se svih prethodnih točaka, nitko na ovome svijetu ti to neće osporiti ili uzeti za zlo.

Bezuvjetna ljubav je samo majčinska. O ostalima su se pisali romani u kojima su najčešće glavni junaci završavali 3 metra pod zemljom. Ali ti živiš. U suradnji s prirodom i univerzumom koji voli ravnotežu.

Kako je postići?  Jednostavno – koliko daš, toliko ćeš primit.
Odnosi se prema drugima onako kako bi želio da se prema tebi odnose…

Jer život je dvosmjerna ulica, baš kao i ljubav.