FAQ & FUCK

» FAQ • skraćenica (računari) Uobičajena skraćenica za izraz Frequently Asked Questions (Često Postavljana Pitanja). To je dio sadržaja neke web strane, gdje se nalazi skup pitanja i odgovora na ta pitanja koja posjetioci često postavljaju.

Go FUCK yourself.
A ja sam mu poklopila slušalicu.

Bile su to posljednje riječi koje mi uputio Francuz kojeg sam upoznala tijekom trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva. Prvi dejt započeli smo odlaskom u Muzej prekinutih veza. Koje li ironije…

Slučajno je tako ispalo, jer našli smo se ispred Mimare, a ja sam odlučila provesti ga Gornjim gradom ne bih li mu pokazala ljepote svoga grada. S obzirom da radim u turizmu, već imam profesionalnu deformaciju i izvan radnog okvira izaći u susret strancima te im ponuditi turistički doživljaj, a ne samo uvid u „Pandorinu kutijicu“ – iz prve ruke.

Stigli smo do Kule Lotrščak. Pogledala sam na sat i došla do računice kako do tekme s Englezima imamo taman vremena za otići do muzeja koji i sama nikad nisam posjetila. Hodali smo „avenijom slomljenih srca“ i iščitavali priče na koje su se sve načine ljudi razilazili / prekidali svoje veze.

FAQ1: ZAŠTO SU PREKINULI?

„Vjeruješ li u veze na daljinu?“, bojažljivo me upitao Frenchy.

Ne. Nikad nisam i nikad neću. Takve veze, iz moje perspektive, osuđene su na propast. Čast izuzecima. Ja volim da mi je moj netko na kilometar udaljenosti. Ok, 3.
Prasnem u smijeh.

Vidjela sam da je pomalo razočarano kimnuo glavom u znak odobravanja mojeg mišljenja.

Nabrajati razloge zašto se ljudi rastaju, ravno je brojanju zrnaca pijeska u pustinji. No evo jedan od primjera iz muzeja koji mi je zapeo za oko:

stonoga pandora

 

Iste večeri Svjetsko je prekinulo vezu s Engleskom, koja je morala spakirat kofere i vratit se doma! Razlog – pobjeda Hrvatske!
A ja …

„Ja sam je gledala kroz kapljice kiše
ona je svjetlo što me vodi kroz noć
olujnim valovima ona me njiše
ona je ljubav koja ne može proć’“

pandora i vrsaljko

– takva je veza s Mojom Domovinom, neraskidiva.

I dok u meni kuca to #SRCEVATRENO, ma nema tog Francuza, Talijana, Mađara, Kineza, Amera ili Rusa radi kojeg bih ostavila najdraža mi crveno-bijela polja. To što je na istim tim poljima deficit „VATRENIH IGRAČA“, to je već drugi par rukava…
Ali ni one s klupe ne mijenjam za zelenu kartu.

No nije Francuz ONAKO LIJEPO „raskinuo“ sa mnom zbog kilometara, našeg srebra boje zlata, i moje #neopisive ljubavi prema Hrvatskoj, već zbog toga što je čovjek umislio da smo mi u vezi. (?!?)

Ima netko luđi i od mene, bila je moja prva misao , no varijante „znamo se skoro već 10 dana, daj mi svoj auto i ključ od stana“ prolaze stvarno još samo u pjesmama. U 4 ujutro. S 5 promila u dupetu.

Ako je on na temelju mojeg „tepanja“ (Mon Chou Chou / Mon Dou Dou – francuske tepalice) koje je ionako dio mog habitusa, i povremenog AJ LAV JUUUU kad bi me pošteno nasmijao pa bih instinktivno tako reagirala, došao do zaključka da smo mi IN A RELATIONSHIP, e onda dečec ima problem.

Očito sam se uzaludno trudila na lijep način objasniti mu da je za vezu potrebno VRIJEME… – kako bi se ljudi upoznali, jaaaako dobro upoznali, otkrili sve mane koje su na početku uvijek tako dobro zakamuflirane, jer u protivnom dobiješ – Go Fuck yourself.

Tko zna, možda čovek samo ima Touretteov sindrom. U svakom slučaju zato smo se Frenchy i ja razišli. A da nismo ni počeli. Išta. Jedan dejt, jedan muzej, jedan cmok, jedna tekma (i to kakva!), tisuće minuta razgovora od kojih mi je prokleti VIP zaračunao dva poziva po 64 kn! Sve u svemu, kad zbrojim i oduzmem, jedna slatka uspomena, bez obzira na ružan završetak. To me manje brine, jer ja ionako kao Gabi Novak – Pamtim samo sretne dane.

FAQ 2: MOŽE LI SE NAKON PREKIDA OSTATI U DOBRIM ODNOSIMA?

Teško, ali može. Ovisi o prekidu, otprilike kao i kad spušiš otkaz – ili je (poslovno) uvjetovan pa je gadan ili je sporazuman pa je manje gadan i probavljiv, a čim se u korijenu riječi spominje RAZUM znači da je sve moguće, pa i dobit preporuku. No kad čovjek zbog ljubavi izgubi razum, onda je malo teže biti dobar s osobom koja je napravila sve da bez istog tog razuma i ostaneš. Sve opcije su otvorene.

Osobno navijam za ostanak u dobrim odnosima, jer uvijek se sjetim primjera kad sam nakon 10 godina od prekida, nazvala bivšeg i zamolila ga da uzme kleme i ode mojoj mami pomoć upalit auto. Kad smo kod paljenja, ne treba palit mostove, no neke je zaista bolje više nikad ne prijeći…
čisto jer postoje naznake da to ipak nije TVOJ put.

IMG_20180711_193633.jpg

Ah, kakav krasan početak godišnjeg odmora.

Srećom, mogu se bacit u more da dođem k sebi nakon ovakvog „prekida“. I taman kad sam pomislila da me Frenchy zove s nekom novom salvom uvreda, s druge strane linije oglasila se moja Manuela.

„E, pogodi tko je jučer potegnuo od Murtera do Trogira i došao mi u ponoć pred kuću?“
– Tko god da je, već vidim da ćeš mi popravit godišnji
„Marko“
– a ne seriiiiiii

Naime, Manuela i Marko su bili u nekom čudnom nedefiniranom odnosu, točnije u nikakvom odnosu. Dugo se poznaju, ali njihovi susreti kako oni bliski, tako i dalji, odvijali su se na povremenim partyjima koji bi završavali nekim, kako ja to zovem „buncek“ situacijama. Buncek = buncanje. Buncanje o svemu i svačemu, čemu je uvijek kumovao i alkohol. Summa summarum, to su uvijek bila neka pijana posla gdje si od starta mogao znati da tu baš i nema kruha po pitanju neke konkretizacije ili nečeg što obično vodi – nečem ozbiljnijem.

Bila sam iznenađena njegovim postupkom, jer mi se bez obzira na veliku simpatiju koju je imao prema Manueli, nije činio kao tip koji bi se odvažio TRIJEZAN doći u pola noći njoj pred vrata, također TRIJEZNOJ…

Ok, ljeto je, sve bubne sunce u glavu, ali nitko nema baš tak zlatnu ribicu za tako hirovite pothvate – osim ako ti nije baš jaaaaaaaaako jako jako dosadno. Ili stalo, što njemu nije bilo.
Provjereno.

Tko bi reko čuda da se dese… zapjevam.
No dobro, i??? kaj je bilo dalje?

– „Pa kad je poslao poruku da stiže nisam vjerovala, tako da kad sam ga ugledala ispred ulaza u kuću dobro da nisam počela trljat oči od šoka i nevjerice. On je fakat tu! A niš, ma joooj ne znam uopće kak’ da ti to prepričam… Zapravo, meni je bilo dovoljno to što je došao. Pojavio se. Prvi put u trijeznoj varijanti, bez dodatnih subjekata i objekata, a pred nama je duuuuga noć. Dok natoči gorivo, zamolio me da potražim neki smještaj „na kvartu“, točnije bookiram neki hotel. Dobro da se nisam zagrcnula, jer ideja je bila da idemo na noćno kupanje, a sad odjednom imam novi moment – hotel.
Znaš i sama da mrzim te cheap trash FUCK varijante po hotelima. Al dobro. On je meni došao.”

Majko mila, pa ne bi da je preletio s drugog kraja svijeta, a ne odvozio jednu rundu po magistrali – upadam, kolutajući očima kako mu već u startu traži neka opravdanja.

– „Ok, dooobrooo, ali s druge strane i bolje da se odlučio prespavat, nego da vozi pospan nazad kaj ne?“

Ok, to da. Ajd. Iii??? Čekam kulminaciju…

– „A jebate, nać smještaj u okolici Trogira, u srcu sezone, u pola noći, ravno je prodaji frižidera Eskimu. On je na kraju uspio preko frenda sredit neku sobu u hotelu i eto nas umjesto na noćnom kupanju ispod tuša. Ima svega osim sexa. Na to sam od starta upozorena da ga neće ni biti, jer kao bolje da želja raste. Meni 800 upitnika iznad glave…“

FAQ 3: JE LI MOGUĆE DA ĆE FRAJER USRED NOĆI DOĆ PO TEBE, OTFURAT TE U HOTEL I NE ŽELJET SEKS?

How, yes, NO! To nije još viđeno ni u filmovima znanstvene fantastike, a kamo li u stvarnome životu. Ljeto je, more i sunce su odavna poznati kao najmoćniji afrodizijaci, prema tome, u najboljem slučaju očekuje te jedna od priča kakve smo imali običaj čitati kao klinci u OK-u.

Ako si se nadala gledat malog i velikog medu na zvjezdanom nebu – zaboravi, jer jedine zvijezde koje ćeš vidjet tu večer su one na hotelskoj tabli koje se odnose na kategorizaciju. Imaš sreće, ti si ih vidjela čak 3.

– „rekao mi je da mu je to najbolje tuširanje u životu.“ Izjavila je kao da je dobila lotu.

Čuj, ne znam ja kaj ste vi pod tim tušem izvodili, ali ako veliš da vam klima u sobi nije radila, onda mi to i nije tako zapanjujući podatak (prasnem u smijeh)

– „ joj daj nemoj me zajebavat, k’o da ne znaš kako je njemu bilo što teško iskomunicirat, a kamo li takve neke izjave. Al znaš, moram ti priznat, ni ja ne pamtim da mi je s nekim bilo tako dobro pod tušem… Kao da smo bili u nekom bunilu, ludilu, transu, polu-ekstazi, a nismo rekli ni riječ. Gledali smo se satima dok je voda pljuštala po nama. Nakon 3 sata izigravanja glavnih uloga iz „Shape of Water“

shape of water 1

…i nakon što su nam se papci već fajn smežurali, odlučili smo se konačno prebacit u krevet.
U polusnu me prigrlio k sebi, ali jebena klima nas je razdvojila. Bilo je tak vruće da nam je samo preostalo držat se za male prste. Ja po običaju nisam mogla zaspat od uzbuđenja i tuđeg kreveta, a on je zahrkao. Već po tome sam znala da to nikad ne bi funkcioniralo. Svako tol’ko bi ga kresnula u rebra da začkomi više, ali je očito bio prestrgan da bi me doživio.
I taman kad sam pred zoru ja uspjela utonuti u san, evo njega, stišće se uz mene s idejom da se konačno prasnemo.“

—- iiiiiiiii?!?!?

– „ pa s obzirom da sam bila nadrndana od neispavanosti, klima nije radila i sve mi je počelo ić’ na živce, samo sam mu rekla – ne može, rekli smo da ćemo pustit da želja raste.“

— pa dobro Manuela, KAE S GLAVOM?!

– nemoj me sad još i ti, znaš da mi u tim momentima mozak radi 150/h i da kalkuliram sve moguće varijante i da mi se 1800 pitanja vrti glavom.

FAQ 4: ZAŠTO SE ŽENAMA TOLIKO TEŠKO OPUSTIT TIJEKOM SEXA?

Zato što je ženski mozak najveća moguća upravljačka ploča s 1850 gumbića, funkcija, aplikacija, senzora, dok muškarci imaju samo jednu tipku – ON / OFF.

Ma naravno da to nije tako, crno – bijelo, ali činjenica je da se ženama puno teže opustit u takvim situacijama, jer vode računa o svemu osim o jedinoj stvari kojoj bi trebale, a to je da se prepuste i UŽIVAJU.

Ali ne, zašto bi ona uživala kad njoj u tom trenutku glavom prođe:
bivši, sadašnji, budući i ostala tugujuća rodbina, što će joj Monika reć, a teta Renata, pita se jel’ se dobro dolje zdepilirala i počupala sve stidne dlake uključujući i sačmaricu (dlaka s čmara), jel’ platila kartu za parking, hoće li dobro namjestit kondom i jaoooo što ako isti pukne, može li on biti otac njezine djece, kako bi ta djeca uopće izgledala… „isssss zamisli da završimo skupa i ispadne da je impotentan“, „ajmeee, a što ako ja ne mogu ostat trudna“, „FUCK – jesu li mi plodni dani“, „FUCK – plodni su mi dani“, (zvuk vibracije) – „tko mi je to baš SAD poslao poruku, ajme – da nije onaj jeben frajer iz banke, ili onaj klipan s Tindera, ma 100% me stara gnjavi da kupim neš’ u dućanu na povratku, jbt moram drugi put skroz isključit mobitel, ali što ako me netko bude hitno trebao“, „jel’ mu se sviđaju ove tigraste tange, možda ne voli životinjski uzorak, možda mu je ipak draža čipka“, „hoćemo li se vidjeti opet“, „što ako sazna njegova žena“, „ajmeee, ovakav još nisam vidjela, koje li sve oblici postoje“, „tko zna kak on moju vidi“, “jesam li mu dovoljno uska”, “osjeti li da sam se i tu naparfimirala”…„majko mila, za ovo se nije isplatilo ni skinut, no možda zna dobro liznut“…

IMG_20180814_212320

— i mogla bih tako u nedogled nabrajati što sve ženama prođe glavom gotovo u minuti pred/tijekom/nakon samog čina, no od svih mogućih, jedno od najčešćih pitanja koje žene vole postaviti je:

FAQ 5: AKO SPAVAM ODMAH S FRAJEROM HOĆE LI MISLITI DA SAM LAKA?

BITCH PLEASE! S tom ideologijom nas valjda maltretiraju od postanka i nastanka čovječanstva, ali činjenica je da nema pravog ili krivog odgovora na to pitanje. Ja ti sigurno neću reći „ne dušo, nisi laka, samo daj, udri Mile po tamburi“, jer ćeš vrlo vjerojatno tako naletjet baš na jednog koji ima gadan problem sa samopouzdanjem i vjeruje u priču njegove cure kako joj je on tek „treći“, a u stvari joj je 33. Jer dečec, kao i velika većina popularno zvano „snažnijeg“ spola teško podnosi ideju da je u NJIHOVU ključanicu ulazio i neki drugi ključ sem njegovog.

Po meni postoje 2 teze u koje sama vjerujem i zbog kojih povremeno i sama zalutam labirintom pitanja, umjesto da se jednostavno prepustim i uživam u trenutku.

Prva se odnosi na scenu iz prirode i društva, u kojoj lav lovi antilopu. Naravno, te lovice na kraju završavaju tako da lav uhvati antilopu, rastrga je i pojede. S druge strane možemo svjedočiti i nesvakidašnjem prizoru s BBC Wilda, doduše vrlo rijetkom prizoru, ali koji ekšli POSTOJI i zove se fenomen „LAKE ANTILOPE“
(to sam sad izmislila, ali fakat sam to vidjela na nekom dokumenatrcu ili jubitjubiju)

– jednom jedna nije trčala, nije bježala, nije se borila za život, nego je jednostavno odmah stala, predala borbu i prije starta stala, čekala da je lav uhvati i dokrajči. A lav, zbunjen novom igrom nije znao kaj ga je snašlo, pa je jednostavno odustao od ideje da je lovi / trči za njom. Pod cijenu i da ostane gladan.

Vjerujem da je slično i s muško-ženskim odnosima. Muškarci su lovci, žene su lovine i tako nam je zapisano u genetskom kodu. Kad mi krenemo remetiti te kodove na način da lovac postaje lovina, dođe do kuršlusa jer lovca uskraćujemo za njegovu primarnu ulogu, a to je da LOVI.

No to ne mora biti pravilo, baš kao ni izuzetak.

Druga teza koja ruši prvu su trenuci u životu koje nazivamo filmskima. Dogode se neplanirano, spontano, a kao takve ih treba i prihvatiti. To su najčešće situacije koje se ne događaju svaki dan, a pamtimo ih čitav život. To su trenuci u kojima nema mjesta suvišnim pitanjima. Tu ste ti i on, strast, uzbuđenje i neopisiva želja. Da postanete jedno. Makar i na samo jedan dan. Jednu noć. I nikad više… A možda od tog trenutka i do kraja života.

Jer pravila nema i kao što rekoh na početku – nema pravog ili krivog odgovora.

Što je najbolje, ne morate se čak niti opredijeliti za jedno ili drugo. No ako me pitate kako naći balans, kao i u svemu, njega je najteže postići.

Vjerujem da se treba držati načela da je žena lovac pod krinkom lovine, sve dok nas život ne demantira izletima zbog kojih isti taj život na kraju dana i ima smisla.

S druge strane, ulaziti u situacije u kojima se seks odvija po načelima larpurlartizma (od francuskog “l’art pour l’art”; umjetnost radi umjetnosti, je estetski smjer zasnovan na tezi da su stil i umjetnička djela sama sebi svrha i da ne trebaju objašnjenja ili pravila.)
nije nešto čemu treba težiti, jer ćete se na kraju dana, odnosno jutro poslije osjećati u najmanju ruku kao posran golub.

Prazno.
Bezvrijedno.
Bez obzira na to je li seks bio dobar ili loš. To vas neće ispuniti, a onda je posve nebitno jeste li u njegovim očima ispali „laka“ žena / meta / lovina.

Važno je kako ste ispali u vlastitim očima i namignete li si netom poslije u ogledalo napuštajući nečiju spavaću sobu 😉

Ako vas vesele avanture za jednu noć, FUCK buddy odnosi i ini odnosi koji za svoju svrhu imaju jedino međusobno ispunjavanje sexualnih apetita, GO FOR IT… no onda iza toga stojite i budite dosljedni sebi i svojim uvjerenjima.

Da ste na dobrom putu pokazat će vam vlastiti osjećaj u kojem se više nikada nećete morati zapitkivati jeste li nešto dobro učinili niti se osvrtati unazad preispitujući 100 puta svoju odluku. Ona može biti i kriva, no važno je da iza nje stojite s obje noge na zemlji, jer svi znamo da “poslije karanja nema kajanja”. Osjećat ćete se dobro u svojoj koži i po tome ćete znati da je sve dobro upravo tako kako je.

…za razliku od moje Manuele kojoj je po svitanju jutra s Markom pored sebe bilo sve osim dobro.

Nakon što su se ustali iz kreveta, otuširali – ovog puta odvojeno, jedva da ju je mogao pogledati u oči. Šutke su izašli iz hotela, došli na recepciju da gospodin podmiri račun i umjesto da sjednu na doručak, popiju kavu, bace se u more, možda odrade još neki quicky u plićaku
ne, on je vozi doma…
u neugodnoj tišini kao da su u najmanju ruku noć proveli u zatvoru ili bolnici, a ne pod tušem za koje oboje tvrde da ne pamte tako dobro tuširanje u svom životu.
(ugasite si klimu, imat ćete ga i vi)

Da stvar bude bolja, još bih shvatila takav scenarij da se radilo o 1 night standu nakon kojeg u pravilu jutro poslije samo želiš da te osoba netragom nestane, a kamo li da je vodiš na doručak.

Bez obzira na ne-odnos koji imaju i bez obzira što među njima nije bilo neke obostrane ozbiljne emocije, pa kaj ti ne bi bilo ljepše da si ujutro nabacio neku zajebanciju, završio to sa stilom i ostao joj u glavi kao netko s kime je provela super noć na moru… jer ne, dragi moj, ona se više ne sjeća i ne prepričava vaša 3 sata pod tušem i poglede G-16, ona zove svoju frendicu i prepričava joj „day-after“ traumu koju od tebe nije očekivala, jer ne bi u protivnom završila s tobom in the 1st place.

A tu se čak ne radi o VELIKIM OČEKIVANJIMA… tu se radi o gorkom okusu u ustima koje ti ostave oni kojima je jedina svrha da ti „gorku kavu od života“ zašećere. U tom slučaju bolje i LJimuNJad na tašte pa bar znaš da ti kiselo ne gine, ali si spreman na taj gutljaj.

………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

Voze se, a Manueli skrene pogled na 3 jahte koje su bile po veličini poredane u marini.

„Hoćeš mi kupit brod, evo ne moraš ovaj najveći, može i onaj najmanji?“ – razbija tišinu.
„Ne volim brodove“ – odgovara joj hladno.
„A jel’ voliš letjeti?“ – nastavlja
„Volim“ – zbunjeno
„Kupiš mi onda avion?“ – umiljato

I tako je uspjela izvući barem jedan Markov osmijeh.

Za kraj.

Cmoknula ga je u obraz i izašla iz auta. Od tada se više nisu čuli…

IMG_20180808_190141_bw.jpg

Razlog zbog kojih se mnoge žene loše osjećaju i preispituju u takvim situacijama mogu zahvaliti i frajerima s kojima završe u toj kombinatorici. Iz nekog, samo njima poznatog razloga kao da se trude od sebe napravit još jednog jebivjetra u nizu, jer misle da ako pokažu galantnost da će žena odmah počet razvijat u svojoj glavi ideju kako ta priča negdje vodi.

Pa majmune retardirani, za tu igru je potrebno dvoje i to što možeš odradit stvar kako spada od početka do kraja, bit gentleman, ne znači da te ova sutradan vidi pored sebe na oltaru.

Ok, priznajem, ima (nas) žena kojima kad je lijepo, ne žele da samo na tome ostane, nego da im bude još malo više lijepo, a to najčešće nije i vice versa. To ne znači da ne znamo uživat u trenutku, bit zadovolj(e)ne na kratke staze, sve dok ne shvatimo da želimo i zaslužujemo više. Bolje. Ali tada, dok traje, pa makar i samo jednu noć, želimo da nam bude lijepo.


Budaletino jedna, pa kak’ ne kužiš da bi i tebi onda isto bilo lijepo… ljepše tak?!

Kao što je bilo lijepo mojoj Lauri koja je iste večeri, samo na drugom kraju Jadranske obale imala sličnu priču, ali s daleko ljepšim scenarijem…

Ona i David upoznali su se preko zajedničke prijateljice. Slučajno. (a slučajnosti ne postoje) Na putu jedne dobre priče stajao je Davidov prekid s dugogodišnjom curom, a ono što nijedna žena ne želi biti je „rebound chick“. Stoga je sve među njima bilo nevino. Platonski. Prijateljski. Polako. S mjerom. David joj se svidio od samog starta jer osim što je zgodan, pametan, vrijedan, zabavan, nosi u sebi kvalitete muškarca za koje se pretpostavlja da su izumrli ili su u najmanju ruku postali zaštićena vrsta.

Laura je zaljubljive prirode, no ovoga puta, možda po prvi put u svome životu, racionalizirala je situaciju i došla do zaključka kako je bolje da tog čovjeka pusti, nego da se veže za nekog čije emocije još nisu rehabilitirane. Barem ne do stupnja koji je potreban da se s nekime započne odnos koji vodi k nečem ozbiljnijem. Oboje su nastupili fer, iskreno i korektno jedan prema drugome, s malom napomenom da će ostaviti „odškrinuta vrata“ ako ih jednog dana možda put nanese jedno drugome.

IMG_20180814_212948_bw1

Laura je imala predivnu kuću u Opatiji, gdje doduše nije voljela ljetovati, ali s obzirom da joj je sestra dobila bebu, ovo ljeto odlučila je provesti u društvu kantica i lopatica. Čudi me da snijeg nije pao, jer koliko ja poznajem svoju Lauru, ta je opet trebala „visit s lustera“ negdje na Hvaru.

Tu večer upalila je mobitel koji se punio i ugledala 3 propuštena poziva.

„David?!?!?“

Bez razmišljanja, okrenula je broj nazad. Nakon što se nekoliko mjeseci nisu uopće čuli.

Pa nemoj mi reć da si mi sad bio na kvartu, a ja sam imala isključen mobitel?!?!
– „naravno da jesam, tko ti kriv što se ne javljaš na telefon na vrijeme“
A daaaaj, daj se vrati, idemo na cugu, želim te vidjet
– „a di ćemo?“
Ne znam, dođi pa ćemo smislit, možemo i na noćno kupanje
– „ok, uzet ću par pivi i pljuge na bengi pa možemo stvarno otić schillat na plažu“

Sjeli su na plažu, a on je odmah primijetio da je nervozna.
Laura je u muškom društvu bila nervozna samo kad bi joj se netko stvarno sviđao ili kad bi bila zbunjena sa svojom ulogom u njegovom životu.

Legli su na ručnike i gledali u nebo na kojem se zbog lošeg vremena nije vidjela niti jedna zvijezda. Zaklopila je oči i osjetila kako je primaknuo svoje tijelo uz njezino.

Nježnim pokretima prstiju ocrtavao je crte lica, a tada je njezinom glavom, UMJESTO DA SE OPUSTI I UŽIVA, krenula nova runda pitanja: „hm… gdje ovo vodi?, ma neee, pa mi se nismo nikad ni poljubili, pa nema šanse da sad bude išta više od toga, ali na plaži smo, ljeto je, ma neee, ma nemoguće, ili?, je li prebolio bivšu?, sunce i more su stvarno najveći afrodizijaci – pa kad bi se ovo ikad desilo u Zagrebu??, tko zna što mu bivša sad radi, možda je i ona s nekim na plaži, a on to zna, ili ne zna?… i kako li je samo nježan, ne pamtim kad me netko tako lijepo mazio…“

I dok je Laura vodila unutrašnje dijaloge, David ju je poljubio.

„Wow, kako se lijepo ljubi… ajme, a ja sam još slana od mora… ajmeee jel’ misli sad da se ne tuširam?? Ali k’ vragu, tko je mislio da će doć’ do ovoga… glupačo, znaš da uvijek moraš bit spremna na sve i kak’ bi ti Dora rekla – ništa nas ne smije iznenaditi… uh, dobro je, barem sam depilirana… Nemam friški lak na nožnim noktima, ali to se ionako valjda ne vidi u mraku, kaj ne? K vragu, baš su morali osvijetlit stazu, ma neće mi valjda gledat u stopala??, samo sam ja valjda tak luda i osjetljiva na nožne papke. Ajmeee, on se skida, čekaj malo, jel’ to znači da će bit akcije???… ček, ček, ček, jesam li ja spremna na to, želim li ja to uopće???… mislim, idealna je scenografija, ali nema zvijezda, možda je to znak? Ma koji znak glupačo, išla si na noćno kupanje, kaj si mislila da će se desit?? Ajmeee, i šta sad??… hmm, kakav mu je?, što ako ima malog?… treba li mi ovo u životu?…a ako se to desi s njim zaljubit ću se i šta ću onda, opet ću patit, ne mogu više, ne želim bit rebound chick, ne, želim to s njim kad se oboje zaljubimo… onak’ jako, na najjače…kad se to razvije…ako se ikad treba razvit u nešto??…ne ovako kad ni ne znam što osjećam za tog lika… Laura, opusti se, opusti se, diši, uživaj, pa vidiš da ti je lijepo“

A onda se njemu spustio.

FAQ 6: JESAM LI JA KRIVA ŠTO SE NJEMU SPUSTIO?

Ako mu nisi na glas pričala o svojoj baki, kreditu ili pet mačaka koje hraniš u slobodno vrijeme, ako ti ne smrdi iz usta ili još gore, iz ribice, ne dušo, NISI KRIVA što se njemu spustio.

Razloga zašto dolazi do tih neugodnih scena je otprilike onoliko koliko i razloga za prekid – puno. Jako puno. I ne, ne mislim ih nabrajati, ali moram ti reći, da unatoč tome što se na taj način i tebi udara po egu, njima je daleko gore. Neki po tom pitanju imaju i stvarno ozbiljan problem koji onda moraju rješavati koje kakvim putovima (čitaj – posjetit stručnjaka i liječit se), a isti ti znaju biti toliko očajni da sve svale na curu i okrive nju za svoj auto-gol.

Naravno da to nikad nije ugodna situacija, ali ako pored sebe imaš NORMALNOG frajera kao Laura Davida (koji je eto tog dana samo puno cugao), onda je sve dobro što se dobro SVRŠI 😉

… a tada su se pojavile i zvijezde na nebu…
#truestory

Bacili su se u more i plivali u jatu planktona, no izjurili van i prije nego što su ušli, jer je ipak bilo dosta hladno za kupanac. Ušuškao ju je pod ručnik i tako su zagrljeni nastavili promatrat nebo razgovarajući o razno raznim životnim temama. Laura se konačno opustila. Najvjerojatnije jer je on u svemu ipak postupio kao GOSPODIN i bez obzira na mali „went down incident“ ostao frajer, koji ju je grlio, ljubio i škakljao – prije, poslije i tek tako.

A sutradan ju je, vidi „čuda“ čak i NAZVAO…
da pita je li se naspavala.

Jer tako to rade PRAVI MUŠKARCI.

Ne, on je nije morao otfurat na „večeru uz svijeće“ i platit hotel s nebitnim brojem zvjezdica, jer za kvalitetnu priču trebaju ti one prave! One na nebu, koje onda preseliš u njezine oči… ma kako patetično i klišejski zvučalo!
Tako se to radi!

I bez obzira na divan igrokaz koji se odvio tu noć, ona NE mašta, ne sanjari i ne zanosi se idejama o velikoj ljubavi (na pomolu). Jest da je fantaziranje njezin modus operandi, ali isto tako vjerujem da je ipak sazrjela po nekim pitanjima. Možda je to zato što je po prvi put nešto napravila bez očekivanja, a ako netko (od)uvijek ima velika očekivanja, razmišlja 1500 koraka unaprijed i drži zeca na ražnju dok još ovaj debelo trči po šumi, onda je to moja Laura.

Sada je ispunjena već samim time što je provela jednu zaista prekrasnu večer, s jednim očiglednom prekrasnim tipom koji zna kako se ponaša prema ženama…

Pa da se više nikad ne čuju i ne vide, taj dečko ne da joj je zašećerio „kavu od života“, taj joj je pokazao da i LjimuNjad može biti sladak, ako staviš pravi omjer cukra i limuna 😉

A ja?
Ja se odo’ još jednom bučnut u more jer se sutra vraćam za Zagreb.
Suha.
Kože ispucale od sunca.

FUCK IT…

Ostavite komentar

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s